KAKO PRAVILNO UZETI UZORAK ZEMLJIŠTA

Prosječan uzorak  predstavlja prosječan uzorak zemljišta na parceli sa koje je uzet, i on se sastoji od više pojedinačnih uzoraka . Prosječan uzorak se sastoji obično od 20-25 pojedinačnih uzoraka (što zavisi od veličine proizvodne parcele), koji se mješaju i pravi se prosječan uzorak. Sadržaj hranjivih elemenata u zemljištu je neujednačen, pa zbog toga sa parcele treba uzeti više pojedinačnih uzoraka.
Veličina parcele sa koje se uzima jedan prosječan uzorak zavisi od ujednačenosti terena, ako se radi o manjim proizvodnim površinama prosječni uzorak zemljišta se uzima sa površine 1-2 ha, a sa velikih površina uzima se po jedan prosječan uzorak na svakih 3-5 ha. Obično kod heterogenih parcela ( NEUJEDNAČENIH POVRŠINA)  nagiba terena, kanala, uzvišenja i kada je u pitanju usitnjenost posjeda ta površina iznosi 0,1-1 ha.

Uzimanje uzoraka zemljišta odgovoran je posao i povjerava se osobama koje shvaćaju značaj te radnje i poznaju tehniku pravilnog uzimanja. Od pravilnog uzimanja uzoraka zemljišta zavise i rezultati analize, pa prema tome i ispravnost zaključaka i mjera koje se predlažu.

Dubine sa kojih se uzimaju prosječni uzorci zavise o vrsti kulture koja će se gajiti na proizvodnim parcelama. Za povrtarske i ratarske kulture uzorci se uzimaju do dubine oraničnog sloja, tj. sa dubine od 0 – 30 cm. Kod biljaka koje se dublje ukorjenjuju ( višegodišnje kulture ), npr. voćke i vinova loza, uzimaju se po dva prosječna uzorka zemljišta sa dubina od 0 – 30 i 30 – 60 cm. Pri podizanju, tj. zasnivanju, zasada vinograda  zbog specifičnosti kulture se mogu uzimati prosječni uzorci s dubina od 0 –20, 20 – 60 i 60 – 100 cm, odnosno do dubine rigolovanja.

Uzorke je najbolje uzimati kada je zemljište slobodno, tj. sa oranica poslije žetve usjeva, pa do pripreme zemljišta  za slijedeći usjev (od jula do oktobra), iz voćnjaka poslije berbe (  u oktobru ), a sa livada i pašnjaka poslije skidanja otkosa ili prije kretanja vegetacije.
Međutim, uzorci zemljišta se mogu uzimati i u drugo vrijeme, pri čemu treba posebno paziti da se uzorci zemljišta uzimaju prije bilo kakvog đubrenja.
Mjesta uzimanje uzoraka ne smiju biti zabarena, niti u uvalama, kao ni na dijelu parcele gdje je stajsko i mineralno đubrivo, materijal za kalcifikaciju,  te gdje su stogovi sijena ili slame ili pak mjesta na kojima je gorila vatra i sl. Što se tiče stepena vlažnosti zemljišta, najbolje je da se uzorci uzimaju kada je vlažnost tolika da se zemljište može orati, jer se tada ne lijepi za oruđa, ne rasipa se i ne praši.
Da bi se pristupilo uzimanju uzoraka, nužno je obaviti izdvajanje parcela s kojih će se uzimati prosječni uzorci, pri čemu je najvažnije voditi računa o pomenutim principima: homogenost, veličina i dr. Raspored uzimanja uzoraka može biti dijagonalan ( što znači da su mjesta uzimanja uzoraka pravilno raspoređena po dijagonalama parcele ) ili cik-cak raspored uzimanja zemljišnih uzoraka na parceli.
Za uzimanje uzoraka služe posebne sonde, pedološki ašovi ili lopate. Prilikom uzimanja uzoraka potrebito je voditi računa da se uvijek radi sa čistim ašovom ili drugim alatom. To znači da prilikom prelaska na slijedeću parcelu  ašov treba prethodno dobro očistiti ( provlačenjem kroz travu i sl. ), tako da na njemu nema ostataka zemljišta od prethodno uzetog uzorka.

Ako se uzorci uzimaju lopatom ( ašovom ), onda se kod uzimanja svakog pojedinačnog uzorka iskopa rupa veličine otprilike 30 – 40 cm, tj. do dubine uzimanja uzorka, pa se jedna strana vertikalno zasiječe. Zatim se isjeca sloj debljine 3 – 5 cm i izvadi na lopati. Iz tog izvađenog sloja se na lopati isijeca po sredini isječak čija je širina 3 – 5 cm, a dijelovi sa strane se odbacuju. Tako dobijena količina zemljišta predstavlja pojedinačni uzorak koji se stavlja u kantu ili u neku pogodnu posudu ili na komad papira, kartona ili najlona. Potom se na drugom mjestu, na isti način uzima drugi pojedinačni uzorak i dodaje prvome. Postupak se ponavlja sve do potrebnog broja pojedinačnih uzoraka. Prikupljeni i pomiješani pojedinačni uzorci se na kraju dobro promiješaju i to predstavlja prosječni uzorak zemljišta.

Nakon ponovnog mješanja zemljišta u kanti, u polietilensku vrećicu se stavi oko 0,5-1 kg zemljišta, a višak zemljišta se baci. Zatvorenu polietilensku vrećicu staviti u veću kesu u kojoj je ubačena etiketa sa podacima:

1. ime i prezime korisnika zemljišta,

2. adresa (ulica i broj, mjesto, poštanski broj) i telefon,

3. JMBG- jedinstveni matični broj.

4. lokalitet uzimanja uzorka

5. veličina (površina) parcele,

6. dubina sa koje je uzet uzorak,

7. vrsta đubriva koja je korištena,

8. planirana biljna vrsta,

9. datum uzimanja uzorka,

10. u voćarsko-vinogradarskoj proizvodnji naglasiti da li je voćnjak/vinograd u podizanju ili u eksploataciji.

Ključne riječi: uzorkovanje zemljišta, prosječan uzorak, dubina uzorkovanja, vrijeme uzorkovanja, poljoprivredni fakultet, Istočno Sarajevo

Autor

Dr. Tanja Jakišić, viši asistent, Poljoprivredni fakultet Istočno Sarajevo
https://www.pof.ues.rs.ba/tanja-jakisic/